ČUDESNA KARIJERA SRPSKOG TRENERA: Nikola Lazarević ostavio dubok trag u Centralnoj Aziji! Sarađivao i sa predsednikom Barselone
Srpski fudbal možda nije na vrhunskom nivou po rezultatima reprezentacije i klubova, ali je itekako bogat ljudima koji su školovani i ostvaruju rezultate na najvišem nivou širom meridijana.
Ne retko se za njih i ne zna u otadžbini, ali kad zagrebete malo po Guglu, dođete do saznanja da imaju izuzetno kvalitetan "si-vi".
Jedan od njih je i Nikola Lazarević. Rođeni Nišlija je trener koji je stekao veliki ugled u Aziji. Pored rezultata, u biografiji mu piše i da je bio deo projekta predsednika Barselone Đoana Laporte.
Nikola se trenutno nalazi u Španiji, gde je gost Viljareala, ekipe koja je četvrtoplasirana u Primeri, iza velikana Barselone, Reala i Atletika iz Madrida.
Izgradili ste veliki ugled u Aziji. Kako iz današnje perspektive opisujete svoje iskustvo?
"Hvala vam na konstataciji ali mislim da je određeni ugled izgrađen samo u Centralnoj Aziji, regionu kojem sam se nekako uvek vraćao kroz karijeru, a sve shodno mogućnostima koje su mi se nudile. Ali kad sagledam iz današnje perspektive mogu da budem zahvalan i da kažem da je to jedno pozitivno i dobro iskustvo koje mi je omogućilo rad na određenom nivou i ono što mi je rad u tim zemljama i klubovima doneo, i uticao na moje dalje obrazovanje i usavršavanje. Pre svega kroz rad u nacionalnom timu, takmičenje u kvalifikacijama za svetsko i azijsko prvenstvo, kao i azijski AFC kup i Ligu šampiona."
Veoma mladi ste se opredelili za trenersku struku. Šta vas je najviše motivisalo da postanete trener?
"Tačno tako. Mislim da je to bila želja da jedino u tom obliku ostanem u fudbalu. Ti moji počeci datiraju još od pre 25 godina kroz rad sa mlađim kategorijama, a u zadnjih 15-ak godina opredeljenje je rad sa prvim timom. Lepota koju donosi trenerski posao u vidu kreativnosti, posvećenosti, sportskog naboja, emocija i još dosta toga. To je nešto što veoma motiviše svakog trenera da u svom punom kapacitetu da svoj maksimum."
Prvi koraci su bili vezani za Car Konstantin i Radnički. Sanjate li da jednog dana preuzmete klub iz rodnog grada?
"Da budem iskren, ne. U suštini, bilo bi lepo ali mislim da u sadašnjim okolnostima to nije moguće. Smatram da bi za svakog igrača i trenera jedna od najboljih mogućnosti bila afirmacija u klubovima iz svog grada ali kako danas funkcionišu stvari to je za nas trenere sa juga Srbije veoma teška misija. Kada pogledamo recimo FK Radnički, tu možemo da vidimo da u zadnjih par godina nije bilo igrača ili vrlo malo igrača iz Niša i okoline, a što se tiče trenera tu je još gora situacija. Lično mislim da bi svi klubovi sa juga Srbije trebalo da forsiraju lokalne trenere i igrace i da to bude primarni nacin afirmacije ali kao sto sam napomenuo trenutno to nije moguce. Ja bih licno voleo da lokalni treneri na jugu Srbije dobijaju vise sansi i poverenja.
Iz Srbije ste otišli u Tadžikistan. Kako je uopšte došlo do toga da iz Niša stignete na novi kontinent?
"To je bila mogućnost koju nisam hteo da odbijem. Prvi put sam se susreo sa radom na tom nivou kroz reprezentaciju I bio sam svestan šta bih mogao da dobijem prihvatanjem tog izazova. Na poziv tadašnjeg selektora nationalnog tima Tadžikistana odlučio sam se da prihvatim ponudu."
U Tadžikistan ste se vraćali tri puta. Šta je to što vas posebno veže za tamošnji fudbal? I kakav je uopšte kvalitet u njihovoj ligi?
Da, nekako ispada da se često vraćam tamo. Kao što sam napomenio, prvi put je to bila šansa da izađem iz Srbije i krenem sa radom na visokom nivou. Drugi put je bila motivacija i izazov da se bude učesnik azijskog AFC kupa (u nivou Lige Evrope kod nas) a zadnji put mogućnost direktnog učestvovanja u azijskoj Ligi šampiona 2. Biti deo jednog takvog takmičenja uvek je veliki izazov i motivacija."
Deo karijere ste proveli u Kini, gde ste sarađivali, između ostalog, sa predsednikom Barselone Đoanom Laportom i trenerom Viktorom Munjozom. Kakva iskustva imate iz tog perioda?
"U Kini sam radio u dva navrata. Zadnji put bio je to veliki projekat sa veoma dobrom infrastrukturom i budžetom - osnivanje kluba koji bi počeo takmičenje iz Lige 1. Pored trenera sa našeg podneblja, Nemačke i Holandije bila je i grupa iz Španije koja je bila predvođena sadašnjim predsednikom Barselone Laportom i jednim od velikih trenerskih imena I bivšim igračem u Španiji Viktorom Munjozom. U tim trenucima Kina je bila zemlja fudbalski u ekspaziji i sva ulaganja su bila na vrhunskom nivou."
Radili ste u Saudijskoj Arabiji koja poslednjih godina dovodi vrsne top igrače. Kakav je status fudbala u toj zemlji, o kojoj mi imamo toliko predrasuda?
"Tačno tako. S obzirom na period rada u Saudijskoj Arabiji mogu da kažem da je iskustvo bilo fenomenalno. U poslednjih par godina Saudijska Arabija je odlučila da ulaže novac u fudbal I mislim da su na pravom putu da ovim tempom dođu u situaciju da budu redovni učesnici završnih faza svetskog I azijskog prvenstva. Ako pogledamo sada možda rezultat nacionalnog tima ne prati rezultate klubskog fudbala ali nemam sumnje da će kroz godine ti rezultati biti sve bolji i bolji. Infrastruktura je na vrhunskom nivou, uslovi za rad takođe, talenat koji poseduju lokalni igrači, strast navijača. E sad možda su predrasude vezane za način života tamo ali mislim da je to sve subjektivno. Što se mene lično tiče jedan od najboljih perioda u mojoj karijeri. Kao što ste rekli u zadnjih par godina angažovanje top klas igrača dovodi do toga da se lestvica kvaliteta i nivoa diže iz godine u godinu. Postoje i tu neki određeni problemi i nedostaci ali svakako ne toliko drastični."
Gde vidite sebe u budućnosti u trenerskom poslu?
"Sa aspekta trenera to nije lako pitanje. Svakako bih voleo da se afirmišem u Evropi, da ostanem ovde jer ipak mislim da se najkvaliterniji fudbal igra u Evropi, ali kao što rekoh mnogo stvari zavisi i od trenutnih ponuda i potražnji. Međutim, sve ove destinacije u Aziji imaju jedan visok nivo i kvalitet liga i klubova tako da je svaka ponuda jos jedna velika mogućnost i izazov."
Igra koje vrhunske ekipe je nešto čemu težite u svom radu, i koje su osnovne ideje koje prenosite svojim igračima?
"Prva neka moja vizija je mogućnost ekipe da igra u visokom intenzitetu, sa dosta tranzicije a pre svega presing igre. Ukoliko to nije moguće onda je adaptacija na kvalitet i profil igrača neminovna. Kada pričamo o igrama vrhunskih ekipa dosta dugo su to bile ekipe sa španskim trenerima ali u zadnjih par godina interesovanje za ekipe sa nemačkim trenerima je ono što me interesuje dosta. Pa zatim vizija Bielse i način igre ekipa koje je on vodio. Zbog toga je i odabir mojih stručnih praksi bio u klubovima sa takvim vrhunskim trenerima kao što je Atletiko Madrid u vreme Kikea Sančeza Floresa, Zenit sa Boaš Viljasom, Barselona sa Flikom i Albertom Sančezom (B tim) i trenutno Viljareal sa Marselinjom."
Imate li dovoljno vremena da pratite dešavanja u srpskom fudbalu?
"Srpski fudbal redovno pratim kad god sam u Srbiji, a uvek sam informisan kad sam zbog angažmana negde vas Srbije."
Kao trener sa skoro 20-godišnjim trenerskim iskustvom, koje savete bi dali mladim igračima?
"Nesporno je da je Srbija oduvek bila rasadnik talenata. To je ostalo i do dan danas. Stvaranje igrača je jedan dugotrajan proces koji iziskuje dosta truda, rada i odricanja. To je nešto što bih prvo savetovao, da uvek gledaju napred i da shvate da vreme koje provode u tom periodu iskoriste za svoj lični razvoj i usavršavanje."